Blog
subota, studeni 8, 2014

U nekom paralelnom svemiru naša bi priča vjerovatno
završila sa happyendom.
U ovome,privid života jedno kraj drugoga polako su nam
natkrile sablasne sjene.
Koliko god smo oboje govorili da se nemamo čemu nadati,
da se kasnije ne bi razočarali,jedno od nas sigurno nije
uspijelo u tome naumu.
Postavljali smo si toliko pitanja.Toliko toga nas je zanimalo
jedno o drugome.Otkrivali smo jedno drugome naše
najčuvanije tajne,želje,snove.
Imali smo svega previše,izuzev vremena.
Naši sati bile su minute,dani su nam bili sati a godine dani.
Samo te slušajući kako dišeš osječao sam se savršeno.
U onim trenutcima kada si bila naslonjena na mene
osječaj ponosa koji je plamtio u meni bio je nadmoćan
svijetlosti kojom su nas obasjavale krijesnice.
Poljupci su nam bili izgovor za komešanja.
Daljina kao melem za realnost.
Zagrljaji kao isprike za sva jutra probuđena bez tebe.

Dani i mjeseci prolazili su nam u hipu.
Mi,spojeni u jedno,tamo na obroncima moslavačkog gorja.
Tako zagrljeni nismo primjetili da je stvarni sat nesmiljeno
otkucavao svoje vrijeme.
Tamo su sati bili-sati,dani-dani...
Previše vremena između nas remetilo nam je sne.
Bilo ga je dovoljno da se u kutovima sobe,na stijenkama
sječanja pojave paukove mreže koje su prekrivale naše
najljepše uspomene.
Ponekada sam se osječao kao da hodam uz rub strmoglave
litice dok se oko mene proteže dubina i mrak.
Na prsima mi je tona.
A osječam plavo i prekrasno more.Čujem žubor valova.
Ali to nije stvarnost.
Na tome moru,sati su minute,dani su sati a godine stoje.
Baš kao i mi.Stoje na mjestu.A nema mjesta za dvoje.
Nemoćni smo da dobijemo bitku sa vremenom.
Sa stvarnošću.
Nekada smo pričali satima.
Danas govorimo tišinama jer u nama nema više riječi.
U meni nema.
Sve znane riječi sam izrekao.
Napisao.
goranmarjanovic @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.