Blog
ponedjeljak, listopad 7, 2013
Nije žurila sa oblačenjem svjesna činjenice da
sve na njoj mora biti tip-top.
Cijeli vikend je provela obilazeći trgovine sa
svojim prijateljicama koje su je savjetovale
što da obuče,kako da se nosi i kako da se našminka.
Jer ipak,noćas je dan D.
Napokon ide na kavu sa gospodinom Savršenim.
Svi njeni snovi,maštarije i molitve urodile su
plodom.Pozvao ju je.Srećom da je tada nosila
onu usku malčice dekoltiranu majicu kojoj niti
jedan muškarac ne može odoljeti.
Sada je na sebe stavljala onaj predivni Bourjoisiov
ruž uz koji je u pola cijene dobila i njihovo predivno
prošlosezonsko sjajilo.Ko da će znati.
Nakon dileme da li da obuče onu svijetlu hajlinu
iz Top shopa ili one tajice kupljene proljetos
u Benettonu odlučila se je,ipak,za one uske traper
hlače koje joj je sestra kupila za rođendan u Denimu.
Majica je već predstavljala problem,nakon nekoliko
paničnih poziva ka sestrinstvu i nekoliko radikalnih
prijedloga i ideja jedino su se složile oko činjenice
da majica treba biti na V izrez.
Uzela je onu zelenkastu iz Zare koju je morala
užurbano prepeglati jer je stajala zgužvana
u sestrinom ormaru.
Preko nje je nehajno nabacila laganu vunenu
vesticu koju je dobila na poklon od bivšeg dečka,
vesticu na kopčanje koja se može zavezati u struku.
Još su ostale cipelice.
Visoka štikla je obavezna.
Ledenkove su savršene za prvu kavicu.
Uzeti će sive koje će savršeno pristajati uz vesticu
i onu Guessevu torbicu lani kupljenu u Ljubljani.
Parfem je klasika...Guerlain l"instant magic.
Tu ne može pogriješiti.Naočale su u torbici,mobitel
je tu i sve je spremno...

Stiže trinaestica.

Tih nekoiko stanica bude tramvajem.Bole je noge,
lijeva je cipelica počela žuljati.A sada je počela
i ova dosadna jesenska kišica.
No dobro,savršeno izgleda,svjesna je činjenice
da je svi muškarci u tramvaju odmjeravaju
i pravi se da to ne primječuje.

Kasni...ali dobro,dama uvijek kasni...nek se dečko
malo komeša.
Izlazi iz tramvaja i prelazi cestu.
Nekoliko metara od nje vidi i njega u automobilu.
Nije sam.
Staje nekih stotinjak metara od kafića i parkira
se uz rubnik.Netko je još unutra.
Grle se.Ona lagano kreće prema automobilu.
Izgleda da se ljube.
Otvaraju se suvozačeva vrata i iz auta izlazi
previše dotjerana napirlitana fundra plave kose
i velikoga dekoltea.
Savršeni je otvorio svoja vrata i ugledao ju je.
"Hej...stigla si!"poviče joj.
Ona se okreče i krene nazad prema stanici.
"Čekaj,čekaj!"viče joj dok ju je suvozačica
samo blijedo gledala.Glas mu je bio oštar i dubok.
Ona je sada već trčala koliko su je štikle nosile,
više nije osječala bol u nogama nego u srcu.
I dok su se sjene sve više pomicale ona se
osječala sve umrtvljenije a noge su je same
nosile što dalje od ove boli.Val tame već ju je
odnosio daleko od mjesta nesreće i samo je
odgađao njen ulazak u svijet pitanja i boli.

goranmarjanovic @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25796
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.