Blog
subota, veljača 2, 2013
Evo,sjedim na dvosjedu i odmaram.
Misli mi dok gledam kroz upaljeni
televizor,znam da to znaš,odlutaju do tebe.
Trenutno sam pod dubokim dojmom onoga
kratkoga filma koji sam upravo pogledao.
Znam da si znala da će me se dojmiti.
A fascinantno je zapravo koliko ima sličnosti
sa onim koji je otputovao u suprotnome smjeru.
Ponekada se najljepše riječi pričaju tišinama.
Sjetih se našega zadnjega razgovora i priče o tome
koliko je zapravo,na neki način,pomalo i teško
a i otežavajuće napisati nešto suvislo,nešto
pametno kada si jednostavno užasno sretan.
Kada si presretan.
Svjedoci smo,i u ovoj blogosferi,da zapravo tuga
piše najljepše stihove,riječi,pjesme i glagole.
Izvlači iz nas neku snagu koja se pod njom
prelijeva na papir,na ekran.
A ja nemam tu snagu.Valjda srećom.
Nemam inspiraciju.Nemam potrebu.
Sretan sam.
Nirvana...rekoh ti.


goranmarjanovic @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25796
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.