Blog
subota, prosinac 15, 2012
Neki dan sam stao uz samu Jarunsku
tržnicu jer sam čekao jednu divnu osobu.
Kako je parkiralište koje je naslonjeno uz
nju bilo zatrpano i autima i snijegom stao
sam sa automobilom uz sam rub parkirališta.
Čim sam se stao do mene je došao jedan
dobronamjerni policajac i pokazao mi je
prstom i pogledom u zrak gdje su na vrhovima
rasvjetnih stupova postavljene kamere koje
snimaju promet i događaje u okolini tržnice.
Maknuo sam se iz prevencije da me ne bi
naš vrli gradonačelnik kaznio i nepotrebno
globio.
Ista stvar je i oko Dolca,Kvaternikovog trga,
u Vlaškoj i na još 60-tak lokacija širom našeg
grada,a naznake govore da će se broj kamera
samo i povečavati.

Moj dragi prijatelj radi u jednoj našoj velikoj
pekarskoj firmi i nedavno mi je objašnjavao
kako danas imaju najmodernije strojeve za
pečenje kruha...doslovno,u noćnoj smijeni
ih je danas potrebno samo dvoje a ostalih
desetak (koliko ih je do nedavno bilo) zamjenjuje
stroj.Zadatak im je doslovno da samo sipaju
točan omjer brašna,vode,germe i soli u stroj
a sve ostal,uključujući rezanje brašna,gramažu
kruha,samo pečenje i hlađenje obavlja stroj.

Drugi moj prijatelj radi u Italiji u drvnoj industriji.
Proizvode,između ostaloga čačkalice i drvca za
ražnjiće.Doslovno guraju trupce u stroj a na
drugom kraju stroja izlaze čačkalice.

Jedna moja kolegica za jednu poveću zagrebačku
firmu obavlja poslove vezane za mirovinsko
i zdravstveno osiguranje.Nedavno mi se žalila
kako je uplašena za budućnost svoga posla
jer se pojavila mogućnost e-mirovinskog i sav
se posao danas radi iz fotelje te joj se čini da
neće još dugo biti potrebita.

Da ne nabrajam još hrpetinu primjera u raznim
granama industrije u kojima tehnologija sve više
zamjenjuje običnoga i živoga čovjeka.
Sve je to fino i krasno i sve nam to kao pomaže
i olakšava nam i život sam a i posao ali ne mogu se
ne zapitati...
A gdje je tu čovjek?
Ne postajemo li robovi tehnologija?
Kakva nam je perspektiva?
Što nas sve čeka?
Kažu,čitah nedavno,za desetljeće ili najviše dva
stižu nam automobili kojima će upravljati
kompjutori i procesori koji će predviđati nesreće
u prometu i reagirati na vrijeme u njihovom
spriječavanju.Zvuči odlično.
Ali,zar više nećemo niti voziti automobile?
Hoćemo li za koje desetljeće razmišljati
o hibernaciji?
Živjeti samo na internetu,u virtuali,na blogovima
možda poput ovoga našega?
Da li nas čeka budućnost kao u filmovima "Ja
robot","Matrix" ili "Surogati"?

Sve više cijenim prošlost,svijet bez tehnologija,
običan gramofon umjestio mp-3,500 ljudi na
tvorničkoj traci i stare vhs kazete...život kakav
smo imali prije ovih galopirajućih tehnologija
i kamera koje nas prate u stopu.

Kako je divno rekao narednik Murtaugh: "...i"m
too old for this shit."


goranmarjanovic @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25796
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.