Blog
četvrtak, siječanj 10, 2013
Moj susjed je već u dubokoj starosti.
Po nekakvim mojim pretpostavkama ima
savim sigurno blizu 75 godina.
Lagao bih da smo ikada bili nešto naročito
bliski,bili smo bliski onoliko koliko su već
bliski susjedi koji se poštuju i cijene.
Moj susjed je oduvijek volio nogomet i tu
je naviku zadržao i do sada i u ove stare dane.
S obzirom da nemamo u blizini kiosk sa
novinama vrlo sam ga često viđao vikendima
kada ne radim kako lagano korača do obližnje
benzinske po svježi primjerak "Sportskih
novosti".Kao dječak,srednjoškolac,pamtim da
je vrlo često dolazio na lokalno igralište
i da nas je gledao dok smo igrali nogomet.
Pamtim njegove savjete i zapažanja oko moje
igre.Nedavno smo ja i taj stari čovjek sjedili na
klupici u njegovom dvorištu i pričali o životu,
nogometu,Dinamu i Messiju...u jednome trenu
deda mi je poklonio jedan svoj stari đepni sat
kao,citiram "uspomenu kada odem"...Nakon
dugoga nagovaranja prihvatio sam tu uspomenu.
Pričao mi je tada o životu,samoći,o tome kako
mu je žena (slabo je se i sječam) umrla prije
22 god. i o tome kako su mu svi znanci,
prijatelji i rodbina (djece nemaju)odavna
pomrli,kako je teško i čudno biti star,biti
penzioner,napušten,kako je zapeo
sam na ovome svijetu.
Nakon što sam uzeo taj sat iz njegove ruke,
sjetih se kako mi je jedna susjeda pričala
o tome kako je i njenoj curici koja mu je
otišla po kruh u pekarnu darovao čokoladu
i starinski mlinac za kavu...
I shvatih u trenu...on se polako oprašta od
ovoga svijeta i sprema za odlazak.
I tada,a i sada,uhvatih se u razmišljanju...što
je zapravo starost?Zar je to takva tuga?Da ti
se niti ne da živjeti?Da želiš umrijeti?Čeka li
nas sve ista ta samoća?Da li u suštini svi
umiremo sami?Bez ikoga?Napušteni?
Ostavljeni?Zaboravljeni?Sa tugom u srcu?
I zapravo,više o dva desetljeća života bez
voljene osobe koja je otišla Njemu prije njega
zasigurno ostavljaju brojne ožiljke na srcu,
neprospavane noći okupane mišlju na nju.
Zar može biti nešto groznije od umiranja a da
kraj tebe nije ona kojoj si poklonio svoje srce,
svoju dušu,svoj život?Na kraju krajeva...ne
mogu se ne pitati.Čemu se taj starac uopće
veselio sva ova desetljeća samoće?
Novinama?Nogometu?Novim godinama?
A nje nema kraj njega ...nikoga nema kraj
njega.Nitko ne bi trebao biti sam.
Ne želim nikome takve stare dane.




goranmarjanovic @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25796
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.