Blog
petak, rujan 13, 2013
Zadnji puta kada se čuo sa Katarinom čestitali
su si Božić.Tada je još živjela u jednom malom
gradiću udaljenom pedesetak kilometara od Zagreba.
Ima tome tome danas već cijelo desetljeće.
Preko nekih njihovih tadašnjih zajedničkih
prijatelja načuo je da je otišla,zajedno sa mužem
i njihovo dvoje djece živjeti u Kanadu,ali i da je
muža ostavila preko bare i navodno se vratila
u Hrvatsku.Nije mu bilo niti u primisli da će ju
noćas susresti ovdje,tisućama kilometara daleko,
u malom zagrebačkom kafiću u širem centru
Zagreba gdje je došao "liječiti" svoju mamurnost
novim količinama alkohola.
Jedino mjesto u kafiću koje je bilo slobodno bilo
je za šankom kraj nje i njezinog partnera tako da
se i nije imalo drugih opcija nego im prići.
Kada joj se približavao vidio je koliko se
promijenila,prvo je pomislio na igru svijetla i
sjene ali kada je došao do nje znao je da je u pravu.
Koža,koja joj je nekada bila tamna i čvrsta sada
je očito poblijedila i omlohavila a kosa koja joj je
uvijek stajala uspravno,bila postojana,sada joj
se  beživotno spuštala niz blijedo lice.
Kada ga je primjetila njeni upali obrazi razvukli
su se u neki jedva primjetni ukiseljeni osmijeh.
Tada su se rukovali i upoznala ga je sa Steveom,
njenim "prijateljem" koji mu se srdačno nacerio.
Započeli su razgovor uz rundu koju su,na njegovu
radost oni pozvali, i Katarina je brzo i poprilično
nepovezano govorila o stotinu nebitnih stvari
uopće mu ne dajući priliku da postavi pitanja koja
su se u tim trenutcima i sama nametala.
Zatim mu je naširoko pričala o svojim planovima
za budućnost,ali on u njenim tamnim očima više
nije vidio onaj žar zbog kojega ju je zavolio,a one
njezine ruke koje su uvijek žustro gestikulirale
sada su bile izborane,apatične i mirne.
U jednome trenutku učinilo mu se da joj je na
samome rubu očiju vidio suzu ali već  je bio u
sebe nalio toliko viskija da to nije mogao sa
sigurnošću ustvrditi.
U nekom trenutku Steve  joj je nešto šapnuo u
desno uho,otrgnuo se iz njezina zagrljaja te se
kiselo nasmiješio njihovom drugu te krenuo
laganim korakom prema izlazu.
Njih dvoje su ostali sjediti za šankom,u tim oblacima
dima,zgužvanim kutijama cigareta i naslagama
krhotina čaša sve dok im ljutiti konobar nije odlučno
pokazao put prema izlazu.
Nije sasvim jasno tko je zapravo koga pridržavao
dok su izlazili van niti tko je od njih dvoje dao
ideju da prespavaju u obližnjem hotelu.
Na kocu su završili u obližnjoj Astoriji i nakon što
su u hipu slistili otužno mali minibar bacili su se
na krevet.
Polusvjestan svoje  muškosti neuspiješno ju je
pokušao skinuti i poševiti,ali bilo je prekasno.
On je bio nemoćan a ona je već stavila glavu pod
jastuk i počela plakati.Okrenuo se  na drugu stranu
i stavio drugi jastuk preko glave.Oboje su brzo
utonuli u san.
Kada se probudio muškarac se potiho iskrao iz sobe,
otišao do recepcije podmiriti račun te se tramvajem
uputio u kafić koji se otvara prije ostalih sličnih
rupa.Sjedio je ondje,ispijajući dupli pelinkovac,
dok mu je utrobu parala pomisao je prekasno za sve.



goranmarjanovic @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.