Blog
subota, listopad 5, 2013
U jednoj staroj knjizi piše
pustiš li suzu u more
ona je more i nema je više
nema ni stola više za dvoje
sklonište ono više nije moje
a bili smo nekada baš savršen par
njen osmijeh srcu mom savršen dar


Zaborav tragove na nas već briše
isprale su noći i sunca i kiše
isprale i dane što našim su se zvali
sjećanje na radost što tako mi fali
i dok mislim na prošlost
kroz prste mi klizi mladost
sad shvaćam da je život
tek rijetka radost.


goranmarjanovic @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25796
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.