Blog
subota, ožujak 1, 2014

Ovih dana sam smislio jednu novu riječ.

Već neko vrijeme tražim pravi izraz,tu pravu riječ
koja će najbolje dočarati ono što osječam prema tebi
a onda neku večer,tik prije nego što ću zaklopiti oči,
sinula mi je.
Bummm.
Prevoljeti.

Zanimljivo je to sa ljubavi.
Zavoliš,živiš punim plučima,ljubiš,ljubljen si i osječaš
da je cijeli svijet tebi pod nogama ali onda,nadam se
ne svima,i ne uvijek,dođe onaj trenutak kada lupiš
glavom u zid.Naravno,prvo upozorenje ignoriraš.
Pa zaljubljen si,zaboga...kakve ima veze što si niste
kompatibilni u tim nekim sitnicama?
Hej,pa voli te najljepša i najdivnija žena na svijetu?
Ali,dan po dan,sve češće udaraš tom glavom u zid
i sada već polako osječaš bolove,ponekada i poteče
krv i polako shvačaš da ti je možda potrebna pomoć,
čak i ne stručna,tek neki odmak,bar neko vrijeme,
tek toliko da bol prođe i rane zacijele.
Uzimaš odmak,teška srca ali svijestan činjenice da
ovako više ne možeš živjeti.Ta ljubav te  istovremeno
i guši i vrača te u život,oboljeva te i liječi,utapa i spašava...
i iako znaš da je,možda,taj odmak kraj onoga što si
imao--činiš to,jer pucaš po šavovima a druga strana
to ne vidi,to jednostavno ne osječa.

Godina prođe-dan nikako,tako bih opisao taj "predah",
ako u ljubavi takva forma predaha uopće i postoji.
Osovio si se na noge,očvrsnuo,vjeruješ da oboje ste odrasli.
Zbližavate se ponovno.
Dan po dan.
Mic po mic.
Osmijeh...poruka...čini ti se nestvarno lijepo.
Opet si rođen.Opet živiš.Voliš.Voljen.

Misliš da su oni stari problemi nestali.Izbrisani.
Vuk dlaku mijenja čud nikada,kažu.
Znaš da su u pravu.
Jer,stvari su suštinski ostale iste.Druga strana nije radila
na sebi.A ti jesi.I danas ti i naznake starih prepreka govore
više od tisuću izgovorenih riječi.Osječaš ih.
Prihvačaš da su tu.
Ali znaš da ti nećeš biti tu.
Najgori ti je zapravo trenutak u kojem kreneš spavati
i kroz misli ti prođe pomisao kako ćeš tog nekoga sutra
vidjeti.I poželiš si da ga barem ne vidiš.
A nekada si  život usklađivao sa tim susretima.
A znaš da ga voliš.Baš onako-pravo voliš.
I uz jutarnje brijanje razmišljaš o tome koliko je taj
netko zapravo u mnogočemu savršen.
I ne možeš se oteti dojmu da niste savršeni jedno za drugo.

Nećemo se lagati,uvijek ću te voljeti.
Zapravo,koliko god slutila,mislila,da te volim
nisi niti blizu onome što osječam,i što ću osječati
za tebe dok god dišem.
Kada bi samo znala koliko je teško ovo napisati.
Ali,jednostavno je----mi nismo jedno za drugo.
Ti ćeš biti,ja to znam,nekome savršena.
Ja ću biti,i to znam,nekome savršen,ali mi nismo
stvoreni da jedno drugome budemo savršeni.
Prevoljeti.
Da,to je ta ružno iskrena riječ.
Prevolio  sam te,najlipša.

                                                   
goranmarjanovic @ 09:15 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.