Blog
subota, svibanj 10, 2014
 

Njezino mu je društvo bilo ugodno nezahtjevno,možda
bi bilo prepatetično reći ,ali to mu je bila jako ugodna
promjena nakon svih onih kompliciranih odnosa sa
ženama koje su mu prodefilirale životom.
Trenutak prije nego je prema toj zlatokosoj djevojci
počeo osječati ono što je osječao prema svim svojim
bivšima,možda hrabro,možda kukavički,rekao joj je
da je možda vrijeme da krenu.
Ustali su sa stolica i izašli na jako zagrebačko sunce.
Ispratio ju je do njenoga auta.
"Baš sam uživao"reče joj.
"I ja"dodala je,"kao i uvijek sa tobom".
Stanka.Osjetio je kako mu zdrav razum upada u kratak
ali odlučan sukob sa nagonom i odlučnošću i bio je i više
nego siguran da gubi tu iznenadnu bitku.
"Morati ćemo ovo ponoviti".
"Naravno",odgovorila je zlatokosa pomalo neuspiješno
skrivajuči svoje veselje prividom hladnokrvnosti.
Tada joj se iskreno nasmiješio.
Stoječi tako na vručem jarunskom asfaltu pogledom je
ispratio njezin automobil sve dok nije nestao iza zavoja,
a onda je prešao cestu i zašao na neosunčani dio ulice,
bez imalo kajanja,prije s nekim neobičnim osječajem
obnovljena optimizma.
goranmarjanovic @ 15:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.