Blog
petak, lipanj 7, 2013
Sječam se dobro toga ponedjeljka prije točno
20 godina...bio je lijep i sunčani dan i ovaj tek
punoljetni propupali klinac je ostao doma
tek upaljenoga radija i čitajući sportske novosti
osluškivao zbivanja na našim bojištima.
Sječam se šoka kada sam čuo tu vijest na radiju.
Bili je točno 19.45 min. i noge su mi se doslovno
odsjekle.Zaplakao sam iz dubine duše.

U stravičnoj prometnoj nesreći preminuo je
naš Dražen.

O Draženu se i njegovim dosezima,veličini,može
pisati danima...ja ne pišem ovaj post da bih
ponavljao tko je Dražen bio,što nam je značio
i koliko je koševa zabijao.

Danas je opet,gledajući stare isječke,suzu pustio
onaj isti dječak koji je plakao od sreće kada je Dražen
Ciboni donio prvi naslov prvaka Europe pobjedom
nad Realom...
I danas,nakon toliko godina,još nisam ugledao nekoga
tko je i približno tako dobar košarkaš kao naš Mozart.

Da...Život leti kapetane.
Zbog tebe sam zavolio košarku.

                    

                      
goranmarjanovic @ 16:47 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.