Blog
petak, listopad 3, 2014
 

U ovom gotovo ekskluzivno hrvatskom osječaju zamora
i beznađa,neostvarenih želja koje nam nestaju pod
prstima poput jučerašnjeg snijega na kiši,ostati svoj,
ostati normalan i uljuđen sve više postaje mana kojoj
se kritična masa ljudi izruguje.

Silovalo,ubilo,ukralo,prevarilo,lažiralo,priznalo,pokajalo
se...gdje god se okreneš svugdje ista priča...postajemo
društvo koje od takvih probisvijeta radi heroje,diže
ih u nebesa a oni postaju moralne vertikale društva.

Na ulici se gotovo može opipati apatija koja je obuzela
ljude,ljudi postaju ravnodušni,na djelu je tromost duha
uz tek prerijetke provale najčešće sportskih uzbuđenja
koje bi za dan-dva presušilo.

Postalo je gotovo pa uzaludno prisjetiti se kada smo
zadnji puta vidjeli da muškarac otvara ulazna vrata
i propušta ženu da uđe u prostoriju,ustajanje starijima
u tramvaju,guranje bicikla preko pješačkoga prijelaza
ili pomaganje susjedu u nošnji vrećica sa tržnice.

Svjetlost nas obasjava a mi je ne vidimo.
Stvari protječu uz nas a mi ih ne doživljavamo.
I sad kao da je sunce prekrila sjena.
Ili je možda pala preko naših srca,pa nam je od nje
pogled potamnio.

goranmarjanovic @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.