Blog
nedjelja, rujan 1, 2013
Na glavnoj Hvarskoj šetnici tanka sjena oblaka
lagano je zaklanjala popodnevno sunce.Plaža se
počela prazniti i poveća rijeka ljudi izlazila je na
šetnicu,preplanuli prenabildani muškarci gegava
hoda,djevojke u tangama i odrezanim trapericama,
nemoguće lijepe kupaćice silikonskih oblina,
istetovirani dječaci i curice sa skupim nakitom po
sebi.Mladi i lijepi,i   barem prema vani-uspiješni.
Hvar sa svojim malim ali popularnim hotelima,
jednostavnim ali preskupim restoranima upravo
je u ovim danima prepun ljudi svih nacija i boja.
Raznorazne nabrijane mašine tiskale su se kroz
mnoštvo,a njihovi snažni motori nestrpljivo
su brujali dok su njihovi čelavi vlasnici u skupim
naočalama kroz zatamnjena stakla gledali
i na mnoštvo i na pločnik.

Mislio je na Ivanu.
Prisjetio se kako su njih dvoje na putovanju kroz
Italiju zastali u Rimu.Bila je isto špica sezone
i nisu mogli naći niti jednu slobodnu sobu koju bi
njihov mali budget mogao podnijeti.Zato su torbe
ostavili u ormariću na  autobusnom kolodvoru
i krenuli su u lagane šetnje gradom.
Promatrali su ljude koji su hodali centrom,
sve jednako lijepe i bogate,skupocijene nabrijane
automobile i žene prebogato okićene nakitom.
Nakon cjelodnevnog hodanja umor ih je slomio.
Na kraju su bili toliko znojni da su se morali negdje
okupati.Rimska fontana u sumrak bila je idealna
destinacija.
Sjetio se kako je bio naslonjen na neki zidić dok
ju je gledao kako je majicu ovlaš svezala oko
bokova dok je ulazila u prohladnu vodu.
Usporeno je rakopčavala bluzu ne čineći to svjesno
niti sa ciljom da ga zavodi unatoč njegovim
pogledima.Jednostavno se svlačila.
Bila je tako lijepa da je osječao neopisivu ugodu.
Razmišljao je kako prije nije shvačao njenu plahost
i zašto je majicu i gačice svlačila tek kada je bila
ispod pokrivača i zašto se zamatala u ručnik dok
je izlazila ispod tuša.
Sada je shvačao...nije se htijela razgolititi,bilo joj
je važno da prvo izgrade povjerenje,neku njihovu
osobnu prisnost koja će je opustiti.
Zato je ovo svlačenje bilo drugačije...dok se
svlačila pogledala ga je i namignula mu je,kao da
mu svojom obnaženošću želi pokazati koliko je
zapravo ranjiva i koliko mu vjeruje.
Crvenim vrškom usana oblizala je usne,podignula
glavu i zaklopila oči.Oboje su se nasmijali.
Poslije su ručali u nekom ugodnom restoranu
i zagrljeni gledali zalazak sunca.

Uvijek kada bi pomislio na Ivanu sječanje
ga je vodilo do toga ljeta,sve je bilo tako snažno,
jako i intezivno a danas je lako tvrditi da je razlog
tomu rastanak koji kao da je visio u zraku.
U kasnu jesen te iste godine otišao je u vojsku
a Ivana je još prije Nove godine otišla u London
tražeći zaposlenje.
Nikad se nije vratila.
Nikad se više nisu čuli.

Tek vrelina ljeta nosi sječanje na jednu ljubav
koju oboje nikada neće zaboraviti.



goranmarjanovic @ 00:19 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25796
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.