Blog
subota, studeni 24, 2012
"Znaš,sve je to bilo super...ona lijepa,sexy,
super tijela i guze...dva-tri mjeseca sam joj se
upucavao,otišli smo napokon na kavicu,porukica po
porukica,večerica,kino i gluposti pa napokon u autu.
I baš mi je bilo super s njom a onda se promijenila.
Počela me je gnjaviti,javljati se,zvati,slati poruke
da me voli,da joj falim i sve te gluposti.Koliko sam
mogao trpio sam a onda sam odustao.Tu i tamo sam
joj odgovorio i rekao joj da sam u gužvi,na poslu i da
nemam vremena.S vremenom je skužila."
Ovako nekako ide nedavna priča jednoga
moga poznanika,kao odgovor na moje
pitanje gdje mu je ona plavuša.
"Bili smo skupa pet-šest mjeseci i mala se totalno
zacopala u mene.I meni je bila ok.Onda sam
upoznao onu crvenokosu sa kojom si me jučer
vidio kod Mercatora".
"I šta je bilo sa onom,upitah znatiželjno?"
"Poslao sam joj poruku da je gotovo."
Ovako nekako u suštini ide priča moga kolege
sa posla.Imam još nekoliko sječanja na slične
muške priče ali da se ne držimo njih sada ću
vam predočiti jedno svoje sječanje.

Upoznao sam je prije nekakvih devet-deset godina.
Baš mi je bila i draga i slatka i ženstvena.
Duga crna kosa,velike smeđe oči i nevini nježni
osmijeh.Stvarno mi se svidjela.Par mjeseci
sam se morao truditi oko nje...bilo je konkurencije.
Pokupio sam je s posla i izašli smo na kavicu,
ugodan razgovor...nije me oborio s nogu ali
mi se svidio.Na rastanku sam dobio poljubac.
Mali ali slatki.
Dan po dan i zbilja sam uživao sa njom,
neću reći da je to bila veza,jer misim da to
to još nije bila ali jednu sam večer prespavao
u njenom malom stanu u Španskom
i kada sam oko deset ujutro krenuo kući
desilo se nešto nakon čega smo krenuli
prema dolje.
Svi vi,dragi čitaoci koji me poznajete i
upoznajete barem virtualno,i vi koji me
poznajete van ovih virtualnih redaka,nadam
se da znate da ovo mjesto smatram mjestom
na kojem mogu ispričati i reći i one loše stvari
o sebi samome.Ovu smatram jednom od njih.
Nego...da se vratimo na tekst.
Na izlazu iz njenog stana,dok smo stajali
na njenom kućnom pragu a nakon poljubca
za rastanak ta me je cura čvrsto zagrlila
oko pasa.
Ono što znam i danas,nakon gotovo cijeloga
desetljeća,je da je to bio najčvršći i najjači
zagrljaj kojega je itko ikada doživio.
Iako je trajao možda desetak sekundi
ljubav,snaga i emocija koja je isijavala
iz njega jednostavno me je zaprepastila,
oduzela i preplašila.
Kao da je u tome običnom zagrljaju bila
sakupljena sva ljubav ovoga svijeta.
Već dva,tri koraka nakon izlazka iz njenoga
stana već sam znao.Ja njoj ne mogu toliko
uzvratiti.Niti približno.
Danima sam razmišljao o tome zagrljaju.
Tolika emocija u meni je povukla kočnicu.
Danas znam da sam pogriješio.
Zaista se nadam da je našla nekoga vrijednoga
toga toplog zagrljaja.Bio sam,možda,krivi
čovjek u pravo vrijeme na pravome mjestu.

Nakon ovih par muških verzija naših
"ljubavi"ne mogu da se ne zapitam,
pa da i ne priznam,da mi muškarci
zaista ponekada znamo biti svinje.
Nedavno sam pročitao u nekim
novinama da su muškarci kada je
u pitanju ljubav tek dvosmjerna cesta,
a da su žene po istom pitanju
osmotračna autocesta.
Iskreno...zaista ponekada ne razumijem
mentalni sklop nas muškaraca,kao da
namjerno (ili nesvjesno) radimo i činimo
pogrešne stvari.
I ne mislim tu samo na ljubav.
Ali sam siguran da ima neke veze sa
našim egom.
Kao da namjerno radimo stvari kontra
logike same.
A možda je stvar,barem kod mene,
jednostavna i tako očita.
Život mi je izgradio koji dodatni trak.




goranmarjanovic @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 58 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.