Blog
subota, studeni 15, 2014
 

Ja i moj vjerni prijatelj upoznali smo se prije punih sedam
godina.Kao i u svakoj pravoj ljubavi,tako i u ovom
iskrenom prijateljstvu,jedan drugome smo se svidjeli
na prvi pogled.
Kada ga je trgovac donesao na upoznavanje i stavio na
pult tik ispred mene odmah sam znao,to je mobitel
kojega si želim.
Bio je tako lijep,vitak,crni,oko mu je bilo sjajno i oštro,
ton njegova glasa savršeno je odgovarao mome.
Nismo puno razmišljali,prihvatili smo jedno drugo.

Nemojte me krivo shvatiti,daleko sam vam ja od onih
koji se pretjerano vežu za bilo što,a ponajmanje za stvari,
ali odnos između mene i Crnoga zaista je svih ovih godina
bio baš onakav kakav treba biti odnos između dva prava
prijatelja.
Čemu lagati...bilo je tu dana kada smo se zbog glupih
sitnica durili jedno na drugoga,sječam se kao jučer,bilo
je dana kada mi se Crni uopće nije javljao danima,samo
je šutio i tjerao neku samo njemu znanu pravdu.
Ja sam se tada pravio kao da mi je svejedno,a uopće mi
nije bilo,samo nisam želio da on to sazna.
Ali bilo je i onih ludih dana kada je bio totalno van sebe,
toliko da mi je išao na živce svojom bukom i onim svojim
promuklim glasom parao je moje jadne uši.

Evo priznajem,ovako javno,i ja sam ponekada bio krivac
za naše trzavice...bilo je dana kada ga uopće nisam primio
u ruke,jedanputa sam otišao na tjedan dana (!) na more a
Crnoga sam ostavio u sobi bez struje (!)...kada sam se
vratio k njemu nije me niti pogledao,samo je šutio i pravio
se je da je mrtav.
Kada sam ga uključio u struju-ponovno je oživio!
Od toga dana naše prijateljstvo je još neraskidivije.

Ja i Crni imamo dosta tajni.Pomagao mi je pisati hrpe
najintimnijih poruka,naslušao se je mnogo mojih priča,
i baš kao pravi prijatelj,sve moje tajne on čuva u sebi.

I baš kao što mediji kažu da je sedma godina u svakom
odnosu krizna godina sada se i u našem odnosu javljaju
sveočitiji problemi.
Znate ljudi,Crni je bolestan.
Crni je ostario.
Nije više niti približno onako mlad,postao je sve sporiji,ma
iskreno da vam kažem postao je i malo nagluh,a i vid mu
je oslabio-kao da ima mrenu na oku...nekoliko puta se
jednostavno ugasio sam od sebe-srce mi je puklo,mislio
sam da je gotov!
Znam,neće on još dugo.
Razuman čovjek bi rekao da ga zamijenim.
Ali kako zamijeniti prijatelja?

Prošli tjedan sam išao u trgovinu,gledao sam neke nove
mobitele.Bez brige,nikada ne bih ušao unutra sa Crnim,
baterija bi mu eksplodirala od bola...ostavio sam ga u
autu...morao sam,shvatite.
U trgovini sam vidio sjajne mobitele,mobitele sa dva oka,
savršenih linija,crne,bijele,pozlačene,vitke,ravne,glasne
i preglasne,vidio sam mobitele sa stotinu čuda i dodataka
za koje niti ja niti Crni nismo znali niti da postoje.
Svi su oni mnogo lijepi,ali vjerujte mi na riječ,nisu niti do
koljena mom Crnome.

Dobro znam da neće još dugo,star je i bolestan,i doktor mi
je u povjerenju prišapnuo da ima neki "vražji bug" u sebi,
ali ne mogu ga zamijeniti,ne dok je živ.
Prijatelju se ne okreću leđa.
Crni to ne zaslužuje.
Ne nakon svega što smo skupa prošli.


goranmarjanovic @ 15:12 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.