Blog
srijeda, listopad 11, 2017
 

Postoji jedno mjesto u mome savršenom svijetu,jedna livada,čarobno mjesto
gdje vjetar pleše s granama drveća nježno obasjavajući malo jezerce
na njezinim rubovima svjetlom u obliku tigrova krzna.
Postoji tamo i jedno visoko drvo,ponosno i usamljeno,koje
baca blagu sjenu na svijet ispod njega.
Doći će i dan kada ću se na njoj odmoriti,gledati osunčanu
i obasjanu dolinu te uživati u njenim mirisima.
Gledati ću kako listovi onoga drveta postaju zeleni,zatim jantarni,crveni
pa tamnosmeđi,dok na koncu ne otpadnu.
Ali drvo,drvo se neće osušiti.
Neće umrijeti.
Jer na ovom mjestu zima nikada ne dolazi.
Tu,na svome tajnom mjestu,u koliijevci svega što mi je drago,
čuvam svaku uspomenu na tebe.

A jednoga dana kada se smrznem u ovome blatu stvarnosti,
kada me život "prebaci" daleko od tvojih očiju punih ljubavi,
vratiti ću se na onu svoju livadu,sklopiti ću svoje oči ispod onoga
staroga hrasta i utješiti ću se jednostavnim poznavanjem tebe.

Jer postoji društvo tiše od samoće,koje,kada se dobro shvati,
savršena je samoća.
goranmarjanovic @ 17:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.