Blog
nedjelja, studeni 4, 2012
Prije nekoliko dana sam,kod jedne vrle blogerice,
pročitao jednu lijepu pjesmu i još uvijek mi se
po glavi mota jedan njen redak:"...koliko tuge
čovjek može podnijeti..."

Promatrajući,ovako sa strane,cijelu našu blogosferu
pa i svijet izvan nje,ne mogu se oteti dojmu-puno
previše...ne znam gdje su uopće granice kada čovjek
zbog tuge počinje pucati,zasigurno ta granica ovisi
o svakome pojedincu zasebno...i moja je bila vrlo blizu.
Čini mi se da su sve naše tuge,na ovaj ili onaj način,
najčešće povezane sa ljubavlju i gubitkom iste a ipak
malo manje zbog gubitaka materijalnoga...
I to je lijepo,dokazuje to da smo ljudi...ili da se ne
brinemo pretjerano zbog materijalnoga...

Sada ste se,vjerovatno,već prevarili i pomišljate kako
je ovo još jedan tekst u kojem će bloger žaliti i tugovati
zbog nekih izgubljenih ljubavi a vi ćete mu pružati
podršku,davati mu snagu da preživi.Hvala vam kada
jeste,ali...ja sam svoje "odrobijao" i preživio
...danas znam,nije bilo vrijedno mojih tuga...
Ono što sam volio pamtim-ali više ne volim.
Čak više i ne brojim-nema smisla...

Zapravo i ja,kao i jedna divna blogerica, "gledam
svijet ružičastim naočalama" i unatoč svim nedaćama,
nepravdama,preprekama i tugama znam i mislim
da je život vrijedan življenja i borbe za njega.
Svi,pa i ja,ponekada pljujemo po njemu,tražimo neki
smisao života,najčešće s nekim u njemu,težimo
materijalnim vrijednostima i svemu što stvara
prestiž pred drugima...

Imam koliko imam...auto kojem pod hitno moram
promijeniti grijače,plaću koju je privatnik već prekrojio,
režije od kojih boli glava,kose koliko je ostalo a zdravlja
i ljubavi nikada dovoljno.
Da,mogao bi voziti novi auto,imati vikendicu na Braču,
imati pune đepove para i manekenke za vratom.
Vjerovatno,u tim uvjetima,ovaj moj slučaj i život
i ne bih baš smatrao pretjerano sretnim.

A jesam...nisam gladan,žedan,krov je nad glavom,
auto,posao,obitelj je zdrava,imam hobije,ljubav
žene ispod ovog neba,par njih koje maštaju o meni
i,kao svako muško,par njih o kojima ja maštam.
Neću reći da normalnom čovjeku sreća teće u potocima,
ali da-sretan sam što sam na ovome svijetu...nekima
je isto drago...kome nije-*ebite se...

"Dobar početak"...pomislio je,slutim,onaj gore u
proljeće 75-te dok je ovaj glavati došao na svijet...
"pratim dalje"...za sve ostalo "nek se malac bori"...
I gura malac...i bori se...i trudi...svaki Božji dan...
Život je lijep i život je težak...
Nema predaje...malac tu riječ ne poznaje...
goranmarjanovic @ 01:57 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.