Blog
ponedjeljak, kolovoz 20, 2012
Stariji od mene su mi uvijek govorili kako se ljudi
ocijenjuju po sitnicama,malim,nekim ljudima naoko
nevažnim stvarima,možda nebitnim sitnicama ali
djelima i stvarima koje nas na neki način oblikuju,
određuju nas kao osobe i ljude.
Prije nekoliko dana moja je malenkost,u lijepom
društvu,ljetovala i odmarala se u jednom našem
prelijepom gradiću u okolici Zadra.Tamo dolazim
svake godine ali za priču nam je taj gradić nebitan.
Bili smo na ručku u lijepom restoranu uz samo more
gdje dolazimo na divnu ribu nekoliko puta godišnje.
Čak je i konobarica,mlada slavonka,svake godine
ondje.Pri našem zadnjem dolasku,na dan povratka
kući lijepo smo ručali,kao i uvijek i račun je dostigao
nekoliko stotina kuna.U jednom je trenu,dami desno
od mene,u čašu u kojoj je bila radler piva uletjela
nesretna osa koja se stalno vrtila oko stola.
Ništa važno,pomislih,i poželjeh naručiti novu.
Dama je odbila jer je pola i tako popila a novu
zaista ne može pa je kušala moje vino.
Pri dolasku da pokupi tanjure sa stola dama je,uz
smiješak,spomenula konobarici da smo uz obrok
dobili i osu a mlada se konobarica samo slatko
nasmiješila i ponudila joj žličicu da ako hoćemo ju
izvadimo.
Ništa važno,pomisliti će te...pa i nije,ali,vrag mi ne da
mira i ne mogu se oteti dojmu da je normalno,logično,
u takvim,nezgodnim,situacijama barem ponuditi
novu čašu piva,vina,soka ili kave na račun kuće.
Naročito klijenteli koja je česti gost,ma i ako nije.
Zanimljivo,koji dan kasnije,otišao sam sa bratom
u zagrebački cineplex da pogledam najnoviji film o
Batmanu koji nikako da pogledam.Bio je radni dan
i stvarno nije bila gužva...na sredini velikoga hola
čekajući da se otvori ulaz sa dvoje osnovnoškolaca
stajala je majka u srednjim tridesetima.U jednome
trenu,maloj djevojčici iz ruke je kliznula velika
kartonska čaša puna spritea i razlila se po mramornom
podu...s ulaza je odmah dotrčao zaposlenik kina i
smirivao uzbuđenu majku i prestrašenu djevojčicu.
Vidjevši prosuti sok,otrčao je po krpu i partviš ali
prije toga je otišao iza pulta i maloj curici donesao
novu čašu soka.Mama se uljudno zahvalila i ispričala
za nered.
U banci koju,zbog posla,redovito posječujem prije
nekog vremena sam strpljivo čekao u redu i čekao
da redomat pozove moj broj,više od sat vremena,
bila je gužva a bankarica je bila sama u smjeni.
Moj broj je bankarica preskakala i dolazili su klijenti
koji su došli iza mene a ja sam,kakav jesam,samo
lagano išetao iz poslovnice...drugi puta kada sam
dolazio,naravno,dami sam spočitao na tome čudnom
događaju a dotična nije pronašla razloga niti da mi
uputi izraze,pa makar i lažnog,žaljenja.
Ista banka,druga poslovnica,druga dama...zvala me
je na mobitel (potražila ga je) i uz ispriku me je
ljubazno zamolila da se vratim u poslovnicu jer mi
je zaboravila vratiti jednu kunu...rekoh joj da nema
veze i da zaboravi a ako baš inzistira da ću uzeti tu
kunu kada dođem k njoj sljedeći puta.
Par dana kasnije,na stolu u bijeloj koverti čekala me
je ta jedna kuna plus privjesak za ključeve sa logom
banke a kako mi je i dan ranije bio rođendan dobih
od dotične dame uz veliku,nepotrebnu,ispriku i
veliki osmijeh te žute boksačke rukavice kao
rođendanski darak.
Ljudi...
goranmarjanovic @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25796
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.