Blog
srijeda, prosinac 18, 2013

Sječam se da su me prije nekoga vremena pitali
što je zajedničko svim ženama koje su prošle kroz moj
život.Nakon pažljivog promišljanja shvatih da je odgovor
koji se pojavio ispred mene krajnje jednostavan.
JA sam ta zajednička točka.
Kada sam to najzad shvatio,i prihvatio,postao sam
svjestan činjenice da sam konstantno gubio vrijeme
tražeći onu pravu jer su se žene u mome životu mijenjale
a ja sam ostajao isti.
Nedavno pročitah na jednom plakatu u gradu jako
pametnu rečenicu koja me je dosta zamislila.
Pisalo je..."Ono što volimo ne treba se mijenjati."
Razmišljah o tome dali ja nisam možda zaista za pravo
volio ili sam možda samo jedan veliki samoljub.
Bilo kako bilo,žene su kroz moj život prolazile,jedno
drugo smo voljeli,ljubili,mrzili,mazili,gazili i sve su
se moje veze vrtjele u tome začaranome krugu dok
se nije pojavila Ona i totalno preuredila moje liste
prioriteta.Ironično,jer takav je najčešće život,u cijelom
tome kolopetu događanja,odrastanja,krivih odluka
i pogrešnih riječi,dopustih joj da mi iscuri iz ruku.
Sada kada su ta vrata,na moju veliku žalost,zatvorena
shvatih vrijednost i ljepotu onoga što smo imali.
Vrijeme koje je nekada izgledalo manje lijepo,kratko
i pomalo nedorečeno danas vidim savršeno čisto.
Bio je to istinski naš mali dio svemira,naš kutak čiste
esencije sreće i ushita,uredan i brižno odnjegovan vrt,
dio naših života koji je malo pomalo,baš poput dana,
nestajao pod bučnim galopom svakodnevnica i naših
pogrešnih odluka.
A ta je vrijednost danas mnogo dragocijenija od svih
tuga i daljina koje smo,onako djetinjasto,posipali pod
naša stopala.


P.S
Posebna zahvala mojoj dragoj prijateljici Andreji,
zbog svih gnjavaža kojima je izložena od strane
ovoga ponekada napornoga tipa a koje ona sa
smiješkom riješava i pomaže mi.
Hvala ti!
goranmarjanovic @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.