Blog
nedjelja, svibanj 18, 2014
 

 
"...i ljubav možda ne pobeđuje
al je zato-nepobediva."...........
tim citatom je završena samo još jedna
u nizu predivnih Balaševićevih bezvremenskih nota,
i čovjek,ako je imalo čovjek,ako je ikada volio,mora
na te riječi zastati,razmisliti malo i reći,sam sebi,
u lice......istina je,dobro zboriš,Đole........
Koliko smo puta svi voljeli,a opet bili ostavljani,osječali
se izgubljeno,napušteno i samo....i to je svakodnevnica
 nas mnogih.....ali to je život-ali ljubavne tuge nisu tema
ove priče.......ovo je priča o jednoj nezaboravnoj ljubavi,
ljubavi kakvoj svi mi težimo i kakvu si i sami želimo....
Ova priča ima svoj početak,nosi svoju ogromnu
nepobijedivu snagu i nosi svoj,samo ovozemaljski kraj....

Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su u Sarajevu
1968god.....upoznali su se u srednjoj školi i od tada
su bili nerazdvojni,voljeli su se neopisivo,jako---cijelo
Sarajevo je znalo za njihovu ljubav----vjerovali su
u različitoga Boga ali su zajedničkoga Boga pronalazili
u svojoj mladenačkoj ljubavi.
Razmišljali su o vjenčanju....
Ali,ne tamo daleko,budilo se zlo...
1992 je godina .....
Sarajevo je preko noći bilo opkoljeno....mi koji smo u
njemu nekoga poznavali,znali smo koliko je loše.
Admira i Boško se niti tamo nisu razdvajali.naprotiv,
zlo sa planina ih je još više zbližavalo.
Nakon godinu dana "života" pod opsadom grada odlučili
su izaći iz grada....htjeli su nemoguće-normalan život,
dom,obitelj i mir...
Preko zajedničkih prijatelja dogovorili su izlazak iz
opkoljenoga Sarajeva...

Bio je 18.5.1993 godine.....danas--prije točno 21 godinu...

Krenuli su u slobodu...očevici kažu da su  oko 17h došli
do mosta Vrbanja...trebalo je samo preći Miljacku....
Samo----taj prokleti samo...
Potrčali su,čvrsto se držeći za ruke...zajedno....
u slobodu...bolji život....
Snajperski metak pogodi je Boška u glavu....bio je
smrtonosan...
Drugi metak je pogodio Admiru...smrtno ranjena nekako
je uspijela dopuzati do Boška...zagrlila ga je i koji
minut kasnije je preminula........!
Sarajevski kuluari i dan danas govore da se zna ime
i prezime snajperista koji je ubio Admiru i Boška,
i da se ta osoba i danas slobodno šeće gradom.....

Njihova tijela su ležala 7 dana na mostu Vrbanja...

Unprofor je,kao,čekao da se uspostavi primirje...

Nakon 7 dana njihova tijela su izvučena i pokopana na
groblju u Lukavici...

Nakon rata...1996god....po želji Admirinih roditelja,
Admira i Boško prebačeni su,zajedno,na sarajevsko
groblje Lav gdje danas zajedno počivaju.......

Svi mi koji smo voljeli,mi koji volimo i koji smo voljeni,
moramo osječati tugu zbog ovoga zvjerskoga čina
ali,Admira i Boško,pa i Đole, dali su nam još  jedan ,
nepobitan i krunski,dokaz da je ljubav koju nosimo
jednostavno-nepobijediva............




 



 



 

 


goranmarjanovic @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.