Blog
utorak, veljača 5, 2013
Tebi..........

Tebi koja kao najbolji umjetnik stvaraš iz
ničega nešto...tebi,koja si moj najdraži kritičar
kada zabrazdim u glib svojih nerazmišljajućih
gluposti...tebi,koja si najčvršći oslonac mojih
dječačkih snova i maštanja...tebi,koja u mojim
spuštenim kapcima pronalaziš neku vrstu
autobiografije ...tebi,koja manirom znanstvenika
u meni pronalaziš davno zaboravljene,zaključane
i odavna zagubljene riječi i osječaje...tebi,čija me
nježnost i ove noći oplahuje kao latice onog tek
ubranog cvijeća sa onih naših livada na kojima
sam te prvi puta dodirnuo,zavolio...tebi,kojoj sam
se na ljubav vječnu i svoju zakleo...tebi,čije me misli,
dodiri i nježnosti odvode do nebeskih pašnjaka
ugode...tebi,koja putuješ krvotokom moga tijela
i liječiš rane koje zacijelile nisu...tebi,koja si
moja umjetnost sama,koja u mojim riječima i
dodirima pronalaziš,nevješto skrivene od ljudi,
simbole naših davno zametnutih ljubavi danas
napokon pronađenih,probuđenih...
Tebi pišem u ove kasne sate,da ljubavi,tebi...
tebi,zbog koje više ne spavam na rate...
tebi,zbog koje me sada anđeli prate...
tebi,zbog koje su moje tuge sve tiše i tiše...
tebi,zbog koje ne mrzim niti razmak niti kiše...
tebi,koju ljubim ponajviše...
tebi,koja me čuvaš kao žedna kap...
tebi,koja si moj slap...
Tebi...
tebi želim,nakon svih ovih riječi...
a svaka ima snagu,želju,moć...
u snove ti sa mnom doć...
i tek šapnuti ti nježno
tiho...
Ljubavi...laku noć........


goranmarjanovic @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25796
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.