Blog
petak, prosinac 21, 2012
Ujutro se probudih još u cik zore.Čak sam
iznenađujeće ugodno spavao osim kratkoga
buđenja zbog jednoga slatkoga sms-a.
Da mi je preživjeti samo ovaj dan...prva mi je
misao jutros bila...
Žurba,strka,gužva u trgovinama kao da je stigao
sudnji dan,gužve u prometu,na poslu,stalno jurcanje,
pogledavanje na sat...odbrojavanje...hoću li
preživjeti...hoću li izdržati?
Obaveza na obavezu,pripremi ovo-pripremi ono,
kao da je cijeli grad pomahnitao,nervoza se može
rezati nožem.
Da li i oni odbrojavaju?
Žele li da sve bude normalno?
Da sve bude u redu?
Hoće li biti?
Mora...nadam se...izdržati ćemo mi i to...još
malo pa sve ispočetka...
Zvonjava telefona,napetosti u zraku,tek kratki
ugodni razgovori sa poznatim i dragim licima
koji mi vračaju boju u obraze i osmijeh na lice.
Sat neumorno otkucava...još koja minutica i to
je to...nema više...
Ma,biti će sve u redu...sve će biti u redu...mora.
I eto...16.30h...i gotov je radni dan,ovaj pakleni
predbožični dan na Zagrebačkim ulicama...
Preživio...ide vikend...život je opet lijep.
A danas je trebao biti i smak svijeta...skroz
zaboravih na to...
Preživio...
goranmarjanovic @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.