Blog - rujan 2014
subota, rujan 27, 2014
 

Gdje si danas moja lipa
ova glava sad se pita
nježne riječi tebi putuju
ja sam i sad onaj isti
slijepi pilot sam na pisti
iste stvari još me raduju

tmurna jesen,vrijeme ubija
na tugu sluti kao da će kraj
tišina nas dijeli,nema dodira
a bili smo savršeni par
neispunjeni snovi što smo snivali
nestao je onaj stari žar
tko ti danas širi krila
to više nije moja stvar

al opet ću noćas sanjati
tvoje riječi i dodire
opet će srce plakati
jer neke su duše proklete...
goranmarjanovic @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 11, 2014
 

Gledao je u kišu koja je netremice padala,kišu koja
mu je kroz tek oprani prozor ostavljala jasne obrise
malog remek dijela nepoznatog autora,dok je s druge
strane prozorskog stakla započinjala nova zagrebačka
večer.
Kiša je pljuštala kao da hrani mrtvu zemlju i sa
unutarnje
strane prozorkog stakla beskrajno je
deprimirala nesvrhovitost njene radnje.
Osječao se tako isprazno.
Obuzela ga šutnja i praznina.
Tako zamišljen plovio je beskrajem svojih misli
nemoćno dopuštajući da ga obuzima čarobna
ravnodušnost života postavljajući granicu ne mnogo
čvršću od debljine sobnih prozora.
Tišina i tama,sada već posute mrvicama jeseni,sve
više ga obuzimaju,javlja se i mašta-taj antiheroj u
samoćama ljudi ali kada je bez podrške zašuti i ona
u otupljenosti tišina,sve dok se u ponavljajući
ne istroši.
U sumracima poput ovoga,kada se ništa ne dešava,
dugoočekivana oluja dolazi kao spasenje.

Još nije odlučio da li ima smisla krenuti na počinak
i pokušati utonuti u san.
Stajao je kraj prozora i gledao kako se krupne kišne
kapi odbijaju od stakla.
Ne zna što bi s ovim bremenom na leđima.
Ne želi ga nositi i u krevet.
Da je jači mogao bi ga baciti kroz prozorsko staklo
i vidjeti štetu koju je učinilo.


goranmarjanovic @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
26510
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.