Blog - srpanj 2017
petak, srpanj 7, 2017
 

Niti jedno osjetilo se ne može usporediti sa očima.
Dodir je važan,i sluh i njuh i govor su važni.
Jesu.
No,oči su posebne.
Čudesne.
Najčešće govore više od tisuću rijeći i koliko god nešto
skrivali,ošutjeli i ne pokazivali one nas odaju.

U posljednje vrijeme dosta sam obuzet razmišljanjem
o njima.Gledam ljude u oči.
Ne uvijek izravno,ponekada potajice,pazeći da ne pređem
granicu pristojnosti,ljubaznosti ili komunikativnosti.
Gledam ljude na cesti,u autu,u razgovoru...gledam ih
i razmišljam da li su im oči usklađene sa onim što
rade,govore,čine,što misle.
Razmišljam što im oči pokazuju...lukavost ili naivnost,
bol ili sreću,ljubav ili tugu,strah ili hrabrost?
Uspoređujem te detalje sa onim što ljudi pričaju ili čine
kako bih znao odgovoriti im,pomoći ili barem im ne odmoći.

Unatoč tome što oči sve promatraju,uočavaju,spoznaju,
smiju se i plaču,otvaraju i zatvaraju često se
za ljude kaže da su slijepi kod zdravih očiju.
A slijepcima oči nisu potrebne da bi vidjeli.
Netko bi nam trebao otvoriti oči.
Jer oči upijaju a ponekada i razaraju.
Jer oči su snažne barem koliko i riječi.
One lažu ili svijedoče o istini.
Živi sam svjedok tome.

Svako zlo za neko dobro.

goranmarjanovic @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
26510
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.