Blog - srpanj 2016
srijeda, srpanj 6, 2016
Svratim ponekad do onih ulica koje smo voljeli
kao klinci.
U dane poput ovog današnjeg.
Znaš,onih dana kada se čovjek unatoč ljudima oko
sebe osječa-usamljeno.
Šetnja gradom,oko mene se bageri i bušilice nemilice
zabijaju u utrobu grada,kao da mu vade dušu,pokoja
kapljica kiše miluje mi friško obrijano lice.
Po prvi puta u životu dopuštam si da pokisnem,svaka
kapljica kiše mami mi osmijeh na lice,dlanom ih
pokušavam uhvatiti,produljiti im život...
Sječam se da me je netko jedanput pitao od čega
sam satkan...
Od samoće,odgovorih mu bez razmišljanja.
Uvijek sam uživao u samoći,sjesti na neko skriveno
mjesto,kupati se na skrivenoj plaži,hodati poljskim
putevima...
U zadnje vrijeme više ne...
Neki dijelovi mene se otimaju kontroli.
Valjda se boje da jednom ne nestanem.
Poput jutarnje magle,tu,tek koji padalj od Save.
Da ne isparim.
Ostane samo privid mene.Sjenka sumnje.
Da se ne izgubim u sablasnoj igri svjetla i sjene.
Samo tako...kao Keyser Soze.
Postojao je tamo negdje...Goran...

Poluoblačno je....osječaji su danas kao i vrijeme.
Srećom je ljeto.


goranmarjanovic @ 12:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.