Blog - travanj 2016
utorak, travanj 12, 2016
 

Jednog dana,tamo negdje pri kraju osamdesetih
godina prošlog stoljeća (uhhhh),sječam se,bio mi
je rođendan,tetka me je pokupila sa treninga,tamo
u zavjetrini Vjesnikova nebodera,u Veslačkoj.
Sječam se novih Umbro kopački koje sam dobio
na poklon,još tamo,na licu mjesta...cijeli svijet
je bio moj,nisam skidao osmijeh sa lica.
Krakati mršavko,sav znojan i prepun pijeska,
jer tada se nije treniralo i igralo na travi ili betonu.
Sječam se i izgrebanih koljena,i krastica od raznih
proklizavanja po nogama,pijeska po licu,ušima,
kosi ,pod noktima i čarapama...
Taj dan je bilo vjetrovito a tuširanja su bila vrlo
sporadična i rijetka pa sam onako znojan i prljav
ušao u auto i krenuh sa tetkom ka svojima.

Kada sam ušao u kuću iako sam se izuo unesao
sam unutra poprilično pijeska i mama je,naravno,
poprilično bila ljuta na moju nemarnost kojoj
mršavi klinjo nije pridavao preveliku pažnju.
Tetka je govorila mami da se smiri i ne uzrujava
zbog malo pijeska.
Meni je rekla da se već stoljećima svijet mijenja,
da se mora i oceani kreću da bi taj pijesak donijeli
na svoje obale.
I sada sam i ja donesao u kuću pijesak koji je
stigao na igralište tko zna od gdje.
Možda baš sa neke obale.
Rekla je da svakoga dana mijenjamo svijet u
kojemu živimo.Trebamo se potruditi da ga
mijenjamo na bolje.Zbog nas.
Ovo malo pijeska dokaz je da ga i ja mijenjam.

Razmišljao sam tada,koliko bih toga i ja mogao
promijeniti,"nanesti pijeska",pa da se možda moja
promijena primjeti.

Danas...gotovo dva desetljeća kasnije,znam,znam
da svakoga dana mijenjamo svijet,ali da bi ga
uspijeli promijeniti da to bude primjetno,da se
vidi,da nešto zaista znači,treba nam puno više
vremena nego što velika večina nas uopće i ima.
Ta se promijena nikada ne dešava odjednom.
Svaka promijena koja vodi ka boljitku zahtijeva
našu ustrajnost,poštenje i svakodnevni rad.
Stvari koje su za mnoge od nas preiscrpljujuće,
i nažalost,najčešće nisu prepoznate i nagrađene.

Još uvijek je ljudima najlakše ići "nizvodno",
linijama manjeg otpora,"ne talasati" i prihvatiti
limbo u kojemu se nalaze.

Matrica.
Biraj,crvena ili plava?
Ja sam svoju davno popio.

Lakše je uzeti plavu,zar ne?
Budimo se u krevetu,možemo vjerovati u fikciju
u koju želimo...ostajemo u limbu u kojem je
sve "kao na slici",jer crvena nas i dalje ostavlja
u Wonderlandu i nastavljamo nositi svoj "pijesak
u nogavicama".
Najčešće uzaludno ali upornost se isplati,govore.

Kako nam curi pijesak tako nam curi i vrijeme.
Kvaka 22.


goranmarjanovic @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
26510
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.