Blog - travanj 2013
petak, travanj 26, 2013
Ljepota našega odnosa je u toj spontanosti,jednakosti
kojom razgovaramo,razumijemo se i shvačamo,rekla
mi je nedavno jedna odista posebna žena.
Volim biti spontan.Ne volim sputanost i njezine okove
ali uvijek si nekako nabacim koju brigu viška,valjda
kako bih što bolje vježbao spontanost.
Spontanost se,zapravo,ne brusi,ne vježba.Imaš ju ili
nemaš.Spontano sam prije desetak godina prišao
najljepšoj curi u kafiću i smrtno ozbiljno joj priznao
da ću umrijeti od tuge ako ne popije to piće u ruci u
mome društvu.Spontano nisam odbio jedne večeri
poljubac djevojke moga dobrog prijatelja...

Imaš mladu dušu,rekla mi je jednom prilikom ona
posebna sa početka teksta...imaš meku kožu(?!)...
iako si blizu četrdesetima,valjda je mislila.
Možda i imam,pomislih...ali nisu me žene pomladile.
Naprotiv.Kosa mi svjedok.
Dobro je sve dok tijelo sluša.Gledam danas invalida
u kolicima kako ubrzano prelazi zebru i shvačam taj
neprimjetni blagoslov.
Kada se osječam loše i tužno,onda nisam spontan.
Onda sam začahuren.Poput oklopa.Ne volim oklope.
Znojim se od okova.Ko pravo muško.
Neke bi (su) rekle da čak i mozak koristim spontano.
Ne uvijek.Ne prečesto.
Oprostite dame,zaboravih vam imena.

Valjda kako starim postajem sve spontaniji.
Noge me slušaju,hvala na brizi.Reumu ne osječam.
Neki dan kupih novu košarkašku loptu pa valjda srce
bude izdržalo malo hopa-cupa.Do sada je.
Očito,ponekada sam tako spontan da ne znam
zašutjeti,tada često upadam ljudima u riječ .
Uglavnom,puštam životu da me nosi ali putanju volim
nadzirati. Da li je to spontanost?
U spontanosti ima vještine a ona se stječe sa godinama.
Treba znati ostati svoj,izboriti se za sebe.Podviknuti
na nepravdu.Mrzim nepravdu.
(I kladioničare na ovome blogu...o.a.)
Trpim najčešće koliko mogu,ali...(uvijek neko ali) u
jednome trenu se spontano pretvorim u Hulka i
postane veselo.Princip je princip.(Ne Gavrilo...o.a.)

Eto,priznajem...ponekada sam pretvrdoglav.,ali znam
da se njome može mnogo toga postići.Samo treba
ne odustajati.Volim kada je život mirna i bistra rijeka
ali katkada se to postiže ratovanjem.Uništavanjem
korova.Presađivanjem zemlje.Napadom.Silom.

Zabavljaj se dok možeš,rekla mi je nedavno jedna
moja draga prijateljica.
Pa to i radim,prešutjeh joj odgovor.
Znam da je spontanost teško dostižna u masi.Masa te
ili osuđuje ili prati,mozak im je kerumovski izbrisan
a srce im je kolektivno.
Svim sputavanjima uprkos ostajem na sunčanoj
strani.
Sutra ću valjda biti još spontaniji.
To mi se sviđa.
Ma koga lažem...**** mi se hoću li...


goranmarjanovic @ 23:27 |Komentiraj | Komentari: 50 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 10, 2013
Imao sam imao sam sve
što imati se dalo
preživio sam nekako ja sve
do kojih mi je stalo

Neke su mi
bile kao otrov
a neke kao vino
neke su mi nacrtale bore
za neke sam
preplivao more

Nepozvani gost
lupa mi na prozore
u svakoj sjeni
tvoje lice je
tako želim
da s tobom čekam dan
pa pod plahtu da ti
uđem nepozvan

I ove noći
srce mi se ledi
tvoj mi lik
nikako ne blijedi
samo ti
izbrisat ćeš mi bore
nasmijani čekat ćemo zore


goranmarjanovic @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 68 | Prikaži komentare
subota, travanj 6, 2013
Već dugo nisam pomislio na tebe.
Možda je glupo početi ovo pismo tom rečenicom
ali znaš,iskrena je i istinita.
Stvarno neznam da li je to podugo vremensko
razdoblje u kojemu mi nisi okupirala misli dobro
ili loše,ali pustimo danas forme.
Prošlo je puno Save kroz naš grad od zadnjega
našega susreta i život nas tjera naprijed.
Ne znam zašto ti pišem ovo pismo i pitam se
da li ćeš ga ikada pročitati i iako ne znam mnogo
toga,znam da si mi noćas bila u mislima.
Onako kako si i nekada davno,još od onoga
hladnog jesenskog jutra,ušla u moje srce i u
jednome skrivenom kutku savila svoje gnijezdo.
Pitao sam se gdje si,kako si,da li si sretna,da li još
uvijek imaš onaj svoj zarazni osmijeh,da li si
napokon položila vozački i imaš li onaj autić,da
li te more brige i problemi,radiš li još na starome
mjestu,imaš li onaj isti broj?
Znam,mnogo pitanja...mnogo pitanja bez spoznaje
odgovora.
Iskreno se nadam da si izgradila neko svoje malo
carstvo sreće,da si negdje sretna,da te zdravlje
služi i ono tvoje samopouzdanje prati.
Želim vjerovati da si dobro...ma zapravo,siguran
sam da si dobro.
Uvijek si bila snažna,odlučna i sposobna da
lakoćom prebrodiš sve brige i nedaće koje se
pojave pred tobom.
Mogli smo,morali smo,i mirnije završiti nas dvoje
ali to neće pomutiti sve ono lijepo što smo imali,
što smo osječali,ti,ja...
I danas,nakon toliko vremena koje je koprenom
i paučinom prekrilo zastore jedne ljubavi,ponosan
sam na nepobitnu činjenicu da me je takva žena
voljela,ljubila,razumjela...to je nešto što vrijeme
ne može promijeniti niti uzeti mi.
Vidiš...pamtim te...rekoh ti jednom,dobro se pamti.
Čuvaj mi se!
Gdje god bila...




goranmarjanovic @ 16:16 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
petak, travanj 5, 2013
U redu,priznajem,o nekim stvarima,bićima i
pojavama jako malo znam...slaba mi je podloga
i nisam baš mjerna jedinica za usporedbu...
Naprimjer...žene...što sam stariji,moje znanje o
njima i njihovim reakcijama je na sve klimavijim
nogama...nedavno me je jedan mlađahni dečko
pitao za savjet vezano za njegov trud oko neke
nedostupne...savjetovao sam mu da ju pozove na
kavu...rezultat--pedala za njega...
Žene su mi kao i svakome prosječnom Homo sapiensu
vječna enigma,kao i ovo vrijeme...kada će više
napokon to lijepo vrijeme da se malo skinu te jakne
i te duge hlače i da ta odjeća na nama bude malo tanja.

U suštini,uzeti ću si za pravo pa ću reći da se stvarno
razumijem u samo dvije stvari..nogomet i film...
Neću vam sada ovdje elaborirati razliku između
pasivnog i aktivnog ofsajda ili igre sa tri ili četiri
braniča jer sam upravo u kafiću vodio jedan sličan
razgovor vezan za nedavne utakmice Lige prvaka...
nego,pisati ću vam o svojim spoznajama vezanima
za filmove i o onome što sam naučio iz svih tih silnih
američkih sra...ups...filmova...
Dakle,jasno mi je zašto je za nas (i Azru) od Aljaske
do Meksika obečana zemlja...jer samo tamo...

-Svatko može prizemljiti avion kojemu su otkazali
motori ako mu netko daje upute iz kontrolnog tornja.
-Ako su same u kući,žene istražuju svaki čudan zvuk
u sexy donjem rublju.
-Detektiv može riješiti slučaj ako je suspendiran
sa dužnosti.
-Jedan čovjek koji puca u 30 ljudi ima veće šanse da
ih ubije nego 30 ljudi koji pucaju u jednoga.
-Muškarac ne pokazuje bol dok ga tuku i cipelare
ali zato jauče dok mu žena čisti rane.
-Uvijek je moguće parkiranje ispred zgrade koju
posječuješ.
-Ne trebaš registrirati automobil.
-Policajci uvijek za partnera dobiju osobu koja je
njihova sušta suprotnost.
-Ili buduću ženu.
-Ventilacijski sistem bilo koje zgrade je savršeno
mjesto za skrivanje i nikada nikome ne padne na
pamet tamo te tražiti.
-Kada se suočiš sa masovnim ubojicom humor i
sarkazam su tvoje najjače oružje.
-Kada plačaš taksi,ne moraš gledati u novčanik,samo
zgrabiš novce i platiš.Uvijek si izvukao točan iznos.
-Ako odlučiš plesati na ulici,svi prolaznici znaju
korake tog plesa.
-Na ekranu kompjutora ne postoji kursor,nego
samo "Enter Password".
-Kada se ujutro probudiš,prvo ideš do hladnjaka
i obločeš se mlijekom.
-Jednom nanesen ruž nikada se ne razmaže...čak i
prilikom ronjenja.
-Pod vodom,roneći,možeš ostati koliko hoćeš,
pogotovo ako si glumac.
-Ako je u ormaru čudovište,samo zatvorite vrata i
ignorirajte ga,sve će biti u redu.
-Ako ste imali viziju o svjetlu na kraju tunela u
stvarnosti ćete se odjednom naći ispred istog u
potpuno istom trenutku kao i vaša djevojka koju
godinama niste vidjeli.

Eto...vrijeme je da se krene...
Odoh preko bare...


goranmarjanovic @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.