Danas dok sam išao kući sa posla opet sam
mislio na tebe.Ne izlaziš mi iz glave.
Nikakvo čudo.Dojam koji nosim u sebi još je
i slabiji od tvoga mirisa koji je i dalje rasut po meni.
Možda je to trebalo biti iznenađenje,možda sam ti
trebao svoj plan reći u lice,možda ti ga reći danas
preko telefona ali,evo,pišem ti ga sada ovako spontano
i iskreno,bez cenzure.
Sutra je poseban dan.
Zamislio sam ga ovako..............
Ujutro ću ustati kao i svakoga radnoga dana,malo prije
6 sati.Ti nastavi spavati.Otići ću u kupaonicu srediti
se i obrijati.Napraviti ću nam doručak.Moj znaš,treba
mi doslovno deset sekundi za njega.Tebi ću namazati
dvije šnitice kruha sa Margom i jednu sa onim tvojim
čarobnim pekmezom.Napraviti ću ti Kraš-ekspres.
Donijeti ću ti doručak u krevet.Pričekati da pojedeš,
a dok jedeš gledati ću te i ljubiti.Oprati ću suđe
i krenuti na posao.
Oko deset sati organizirati ću dostavu da ti doma
donese veliki buket najljepših ruža koje postoje
u gradu i na maloj poruci ću napisati samo one dvije
male riječi koje tako teško izgovaram.
Oko podne ću te nazvati i nagovoriti da se oko 15h
nađemo negdje oko Ciboninoga tornja da odemo malo
do centra grada.
Doći ćeš,znam.
Prošetati ćemo se do centra,sjesti ćemo kod Vinceka
u Ilici i pojesti koji kolač,popiti limunadu.
Oko 17h ćemo krenuti kući.Skupa.
Nećemo ništa kuhati.
Noćas ćemo naručiti dostavu.
Krenuti ćemo pod tuš.
Prvo dame ali vrag mi neće dati mira pa ću ti se
pridružiti...istuširati ćemo se i ući u sobu.
Naručiti ćemo si pizzu iz Masline i otvoriti ćemo onaj
Markotin Cabernet Sauvignon koji toliko dugo čuvamo.
Sjesti ćemo na dvosjed i pogledati neki dobar film.
Ti ćeš predložiti nešto,ja nešto i izabrati ćemo neki
koji nam je promaknuo.Možda španjolski?Almodavar?
Kako god...jesti ćemo pizzu,piti vino i zagrljeni ćemo
gledati film.Ako zadrijemam-trkni me,hahaha....
Nadam se da si za.