Blog - prosinac 2014
nedjelja, prosinac 7, 2014

Noćas opet razmišljam o tebi.
Tebi,kako se budiš kraj mene dok prve zrake sunca
padaju na tvoju polovicu kreveta kroz napola
navučene zastore.
Znam koliko voliš tu toplinu i svjetlost na obrazima.
Smatraš grijehom prespavati jutro.
Odlazimo duboko u prirodu.
Sve okove koji nas vežu ondje lakoćom skidamo.
Pričaš sa stablima,smiješ se granama.
Gledam te kako raspuštene kose plešeš na rosulji,
ruke su ti raširene a bokovi zavodljivi.
Sunce koje nas zasljepljuje pretvara se u luster
u mojoj sobi.
Gasim ga i razmičem zastore na prozorima.
Hladni sjeverac i dosadna kiša pucketaju mi po
staklu.Niti uštap na nebu ne može probiti ovu
dosadnu zagrebačku sumaglicu.
Nastojim okupiti na hrpu svoje razbacane misli.
Nekim pokretima možda dotaknuti te,tvoje mirise
vratiti si u nosnice.
Pretresam naše davno arhivirane razgovore,
slažem po abecedi naše razmijenjene poruke.
Noćas ću sam zaspati u krevetu,znajući da će
tvoja polovica ostati hladna kada se probudim.
Disanje će mi se usporiti,prateći lupanje umornog
srca,dok ću se ja prisječati našeg zadnjeg poljupca.
Trenutak kasnije utonuti ću u san,nadajući se da
će mi taj trenutak radosti biti jedino što će me
podsjećati na ovu čeznutljivu noć.





goranmarjanovic @ 00:02 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
26510
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.