Blog - prosinac 2013
srijeda, prosinac 18, 2013

Sječam se da su me prije nekoga vremena pitali
što je zajedničko svim ženama koje su prošle kroz moj
život.Nakon pažljivog promišljanja shvatih da je odgovor
koji se pojavio ispred mene krajnje jednostavan.
JA sam ta zajednička točka.
Kada sam to najzad shvatio,i prihvatio,postao sam
svjestan činjenice da sam konstantno gubio vrijeme
tražeći onu pravu jer su se žene u mome životu mijenjale
a ja sam ostajao isti.
Nedavno pročitah na jednom plakatu u gradu jako
pametnu rečenicu koja me je dosta zamislila.
Pisalo je..."Ono što volimo ne treba se mijenjati."
Razmišljah o tome dali ja nisam možda zaista za pravo
volio ili sam možda samo jedan veliki samoljub.
Bilo kako bilo,žene su kroz moj život prolazile,jedno
drugo smo voljeli,ljubili,mrzili,mazili,gazili i sve su
se moje veze vrtjele u tome začaranome krugu dok
se nije pojavila Ona i totalno preuredila moje liste
prioriteta.Ironično,jer takav je najčešće život,u cijelom
tome kolopetu događanja,odrastanja,krivih odluka
i pogrešnih riječi,dopustih joj da mi iscuri iz ruku.
Sada kada su ta vrata,na moju veliku žalost,zatvorena
shvatih vrijednost i ljepotu onoga što smo imali.
Vrijeme koje je nekada izgledalo manje lijepo,kratko
i pomalo nedorečeno danas vidim savršeno čisto.
Bio je to istinski naš mali dio svemira,naš kutak čiste
esencije sreće i ushita,uredan i brižno odnjegovan vrt,
dio naših života koji je malo pomalo,baš poput dana,
nestajao pod bučnim galopom svakodnevnica i naših
pogrešnih odluka.
A ta je vrijednost danas mnogo dragocijenija od svih
tuga i daljina koje smo,onako djetinjasto,posipali pod
naša stopala.


P.S
Posebna zahvala mojoj dragoj prijateljici Andreji,
zbog svih gnjavaža kojima je izložena od strane
ovoga ponekada napornoga tipa a koje ona sa
smiješkom riješava i pomaže mi.
Hvala ti!
goranmarjanovic @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
petak, prosinac 13, 2013

Već je odavna bio svjestan da će doći taj dan.
Nadao se i ona.Tako bi im bilo lakše.
Danima je razmišljao o emocionalnoj i fizičkoj
boli koju će im oboma nanijeti tom odlukom,odlukom
koja je dugo sazrijevala u njemu,ali je i dalje u njenom
glasu,njenim očima,umjesto sutona vidio samo svitanja.
I mrzio je sebe zbog toga.
Nju nije mogao.Nju je volio.
Pitate se onda pa zašto ju,dovraga,onda ostavlja?
Zato što ju je voli a oboje znaju da on nikada neće
biti njen niti ona njegova.
Manje će boljeti ovako,pomislio je promatrajući bezlična
lica koja hodaju sada već tamnim ulicama dok im
lica prekrivaju mračne polusjene.
Zbog vlastitoga straha pustio je da prođe i ovaj dan.
Predivan zimski dan protkan hladnoćom koja se
sa krovova automobila i krošnja drveća spuštala na
njegove obraze,hladne obraze koje je samo ona znala
svojim riječima i rukama topiti.
Pitao se da li će čuti kada mu duša bude vrištala
njeno ime,kada mu niz obraze zbog njene sreće budu
kapale suze radosnice...pitao se da li će čuti kada im
daljina bude tišinama pričala jer ne može zatomiti
poznate osječaje.
Pitao se da li će ikada shvatiti zašto odlazi i zašto se
neće okrenuti da ne bi zapamtio izraz njenog lica.
A najviše se pitao zašto je uzeo još jedan dan,još
jedan sumoran dan koji mu više ništa niti ne znači.


goranmarjanovic @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 5, 2013


Pisati o tome kakva mi je bila protekla godina
a zaobići teme koje more sve nas u ovoj državi
bilo bi gotovo pa nemoguće.
Sretan zbog same činjenice da sam zaposlen
i da još uvijek za taj rad dobivam onu crkavicu
koju naši truli menađeri i kapitalisti nazivaju plaćom
neću proljevati žuč po ekranu jer plaća stiže.
Umanjena i osakaćena ali je volim.
Kao i svagdje,kao i svi,za manji novac nego prije
moram raditi više ali,jebat ga,volim svoj posao pa
nekako prelazim i preko te činjenice.
A kao da se moj stav i uzima kao relevantan.
Zdravlje je,hvala ti Bože,dobro.
Oni,(i one ),koji me poznaju znaju da baš ne kukam
po tome pitanju,ali zadnjih par mjeseci se osječam
kudikamo bolje nego,usudio bih se reći,ikada ranije.
Moja malenkost te je zasluge pripisala maloj
promjeni prehrambenih navika i napose redovitoj
konzumaciji pčelinjih proizvoda (med,pelud,propolis,
matična mliječ).
Bilo kako bilo,u posljednje vrijeme sam
prepun energije i ovaj grlati i preglasni muškarac
još je za oktavu glasniji (šifra,jutrošnji razgovor)
i veseliji nego što je uobičajeno.
A možda je samo stvar u unutrašnjem miru koji sam
pronašao.Mome samopouzdanju,sigurnosti i radosti
koje je u moje vene ubrizgala jedna očaravajuća
mlada dama koja me je ove godine učinila iznimno,
iznimno sretnim,jačim i hrabrijim.
I zaista jesam sretan.Nije floskula.
Kada ovako u miru sve sagledam,što ti vrijedi sav
novac,sreća i bogatstvo (kojega nemam...o.a)
ako nemaš sreće u ljubavi.
Ako nemaš nekoga tko te voli.I tko te ljubi.
A opet je fascinantno kako te,važi za oba spola,kada
si sretan i ispunjen,i onaj drugi počne primječivati.
Odjedanput se tu pojavi i Ona bivša,i ona prekrasna
sa predivnim si...,i još mnoge druge.
Kao da mi na čelu piše-U Rotaciji.
Ništa na svijetu se ne može mjeriti sa emocijom
koju ti žena poklanja kada te voli.
Zbog te ljubavi koju sam tako nesebično dobivao,
i da hoću,a neću,ne mogu se žaliti na ovu 2013god.







goranmarjanovic @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 2, 2013
Iskreno...znam da ću vjerovatno već svima koji,možda,
budu pročitali ovaj post biti dosadan sa temom
referenduma koji je jučer održan u Hrvatskoj ali,
pišem ovaj tekst jer jednostavno osječam potrebu
nešto reći.
Dakle-u prvome redu,da ne bude ikakvih nejasnoća,
ja sam jedan od onih 33.51 % koji su na listiću
zaokružili PROTIV.
Bez ustezanja mogu reći da se time ponosim i da sam,
ovo je subjektivan dojam,razočaran time što je
na referendumu pobijedila opcija koja,po mome
skromnome mišljenju,zadire u temeljna ljudska prava.
Ali opet...ono što mi smeta u cijeloj ovoj gunguli
i ovim suludim prepirkama na svakome koraku,ovim
podijelama u društvu...je svojevrsno stigmatiziranje
onih slojeva društva i onih glasača koji su na listiću
zaokružili ZA.
Čak su si i nekakvi stranci i nazovimo ih "europljani"
uzeli za pravo da nam govore da su mislili
kako smo mi "napredni" ali eto,razočarali smo ih.
Naviknite se gospodo.Ovo je država razočarenja.
Osobno poznajem jednu predivnu mladu damu,
majku dva predivna mala anđela,uspješnu i sposobnu
ženu,ženu koja je oličenje pacifizma,vrlo liberalnu
i otvorenu prema svijetu koja je na referendumu
glasala ZA.
Naravno da smo ja i dotična vodili argumentirane
debate u kojima smo oboje uživali ali niti jednoga
trenutka za tu damu nitko ne može reći da ima nešto
protiv LGBT osoba.Naprotiv.
Ali ima jako čvrsto mišljenje o braku.
Makar se ne slažem sa nekim njenim razlozima,iznimno
ih poštujem i kao takve ih respektiram.
Ono što želim reći ovim tekstom je da su mi mučni
novinski članci,članci po raznim portalima,u kojima
se nabrajaju gradovi,mjesta i sela u kojima se "mrzi"
ili u kojima su ljudi "tolerantni".
Zaista ne poštujem ljude koji su na listiću zaokružili
ZA zato što "mrze pederčine i treba ih ubit,kurac,
pička,domovina,Hajduk,Dinamo,Bog i Hrvati".
Njih nabijem na kurac-riječnikom koji razumiju,ali,
nisu svi oni koji su glasali ZA takvi kao gore opisani.
Zadaća ovoga društva je da se razvija,da teži ka sreći
svakoga pojedinca i (u) obitelji,ravnopravnosti svih
ljudi bez obzira na vjeru,naciju ili sexualnu orijentaciju
a zadaća države je da nam osigura te uvijete za razvitak
i da,istovremeno,radi na edukaciji onih preko 2 000 000
ljudi koji nisu izašli na referendum kako se ovaj
rezultat nikada više ne bi ponovio.
Mnogo zadaća a vlasti nam nesposobne.




goranmarjanovic @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
25905
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.