Blog - studeni 2015
četvrtak, studeni 12, 2015
 

Satima sam koračao tom užarenom kamenom pustinjom.
Osječao sam se kao miš u labirintu.
Krajolik se već satima nije mijenjao,išarana pročelja
željna svoga mira nalazila su se s obje strane kolnika
i savršeno su pratila naizgled besmisleno vijugave pute
kojima sam zamišljeno hodao,ne obračajući pažnju
užurbanosti koja me je pretjecala.
Nisam se mogao prisjetiti kako sam stigao u Našičku
ali sam se svojski trudio prisjetiti se,pronalazio sam samo
jednu ishodišnu točku i prve korake koji su me
nagnali na ovaj "put iskupljenja" zbog kojega su moje
cipele definitivno postale iznošene.
Satima sam već na cesti,"sve ceste  negdje vode"
ponavljao sam si kao mantru dok su mi usta snivala
o gutljaju vode a stopala o predahu.
Znao sam da ne mogu nazad...tamo me sve siječa na
nju...a onda mi je sinulo...
Došao sam,nesvijesno,na početak....naš...tu gdje je
sve počelo...
Onemočalo sjedoh na klupu...život mi proleti kroz
glavu...sve suze i smijeh....tuge i radosti.
Suznih očiju obrisah krupne kapi znoja sa čela.
Sunce je danas pržilo.
Ni jesen više nije što je bila.



goranmarjanovic @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
26510
Vrijeme kod mene
 
Index.hr
Nema zapisa.